Dnevnik napirlitane čekačice

Pedeset nijansi napirlitane čekačice

norma77 | 04 Septembar, 2012 00:41

Generalno, stav većine devojaka, sa kojima sam razgovarala, je da ne postoji ništa zajebanije od toga da budeš "ona druga". Nemam pojma... Meni je to uvek dolazilo nekako spontano, prirodno, bez puno razmišljanja. U suštini, ja ništa drugo nisam ni bila, a ako ćemo pravo, nisam sigurna da bih umela da budem bilo šta drugo.

Muškarcima sam u životu bila ili drugarica, ili ono što se u narodu zove švalerka (ovo prvo manje). Znam, užasno zvuči, ali namerno se napinjem da upotrebim sto odvratniji termin da bih se zgadila sama sebi i malo pogurala ono nešto što treba da krene iz dupeta, pa da konačno stigne do glave. Da, to i jeste najadekvatniji izraz - švalerka. Ja sam žena krajnje fleksibilnog morala, beskrupulozna kvariteljica brakova i porodičnih idila, i u tome sam odlična, plašim se mnogo bolja nego sto bih bila u ulozi "zvanične devojke", one za na ručak kod mame i tate. Ispraksirana sam valjda, šta znam.

Inače, kad nisam loši lik iz španske serije, ja sam, kako ljudi kažu, lepa i neosporno inteligentna dvadesettrogodišnja studentkinja nekakve ekonomije, bez i jedne iole normalne veze iz sebe. Iz nekog razloga, sve to mi do danas nije ni malo smetalo, ili sam prosto naučila da ne razmisljam preterano o tome, kao što sam rekla to mi je bilo nekako prirodno. E, onda sam danas, nakon što je moj aktuelni "čovek" (u daljem tektu Supermen) navukao gaće i zaputio se natrag u svoj savršeni život, kod svoje iste takve žene (pri tome, iako sam sklona sarkazmu,nisam sarkastična ni najmanje),osetila da mi se negde na dnu stomaka skuplja milion reči, koje njemu nisam smela da izgovorim, jer ipak moram da održim taj kul "ja sam superurbana, ok sam za kombinacije, svejedno mi je i uopšte nisam paćenica" stav, jer ako ukapira da baš i nisam toliko kul, što i nisam, onda mi jedino preostaje da budem krpa,što i jesam u suštini. I sve te reči, koje se skupljaju, počnu u trenutku da mi bodu stomak iznutra i da traže da ih pustim negde, bilo gde, pa ja tako odlučim da ih ispovraćam po blogu i eventualno nekog zabavim. Valjda je to najbolje što iz ove "veze" možeda izađe.

Pisanje mi nikad nije bilo jača strana, zapravo nije mi bilo strana uopšte, jer sam uvek odbijala da pišem, čak i na pismenim zadacima u školi, ali sada nemam drugi izbor, ovo mi je jedina šansa da povratim davno izgubljenu psihičku stabilnost. Moram da ih pustim napolje... Pa, da počnemo?

Komentari

Re: Pedeset nijansi napirlitane čekačice

jedro | 04/09/2012, 09:40

cao ja imam 30 god.
ja cu prvi da ti pomognem...
kulturan sam i lepo vaspitan ali mi se cini da u ovom trenutku lazne reci nece imati efekat na situaciju i problem.
nisi sama ima jos takvih devojaka...doduse manje....

otvoricu ti oci...opisacu tvoje stanje u par reci...ne znas gde si ,izgubljena si,moralno si posrnula...
bezis od odgovornosti....lakse ti je da budes sa zauzetim muskarcem,...ali ne razmisljas o pratecim efektima...emocije,hemija...on te otrese i ide kuci zenici... drugarima prica kako ima jednu kuravicu.

tvoje ponasanje je direktno povezano sa tvojim roditeljima....i njihovim problemima i tvojim odrastanjem u takvoj sredini...

ne volis ni jednog od njih...u pitanju je zivotinjska strast,jer si ti na prvom mestu zivotinja..

ako te muci stanje u kome se nalazis...prosto je...prestani da se vidjas sa ozenjenima...i nadji slobodnog za sebe....moze da bude bolje nego da si druga...
ja licno ne volim nista da radim do pola.....

Re: Pedeset nijansi napirlitane čekačice

marre | 04/09/2012, 23:31

Uvijek je lakse pojesti supu koja je vec spremljena, nego je sam skuhati...ova koja je vec gotova i moze biti losa, ali nije nasa, nego tudja losa! Ako me shvatas....

Re: Pedeset nijansi napirlitane čekačice

norma77 | 05/09/2012, 18:38

Volela bih da je to bas tako jednostavno, ali nije. Nisam ja neka izgubljena klinka kojoj treba vodic i kojoj mama i tata nisu objasnili kako da razdvoji moralno od nemoralnog, pa sad luta od jednog do drugog. Vrlo sam svesna sebe i svojih postupaka. Citacemo se vec :)

Re: Pedeset nijansi napirlitane čekačice

moonqueen | 06/09/2012, 00:08

prvo- sasvim fino pises, ako si odbijala ranije to da radis pretpostavljam da je to iz nekog suludog inata? drugo- jednostavno se jos uvek nisi zaljubila. kada se budes zaljubila u nekoga neces moci ni trenutak da podneses da budes druga. veruj mi, da je iko od tih tipova pravi ti bi do sada njegov brak/vezu zaista pokvarila i zauzela mesto zvanicne

Re: Pedeset nijansi napirlitane čekačice

Logrus | 06/09/2012, 01:58

Malo si prestroga prema sebi.
Ti si kreator svoje sreće. Kada stvarno odlučiš da nešto promeniš po tom pitanju, to će se i desiti.
To što ti se do sada dešavalo tvoj je izbor, a ne izbor drugih.

Re: Pedeset nijansi napirlitane čekačice

klik | 06/09/2012, 18:52

Slazem se sa onim sto je *Jedro* rekao...
Dok je takvih kao sto si ti, necu prestati da se pitam kud ovaj svet ide...
Ti nisi takva zbog okolnosti, ti si takva, jer si tako izabrala i vrtis se u krug samo zahvaljujuci svom izboru..a odabrala si da budes losa. Zar toliko ne volis sebe ili te samo ispunjava da se zezas? Jednim delom, mogu da te razumem da si mlada i da zelis sve da probas, ali ako tako nastavis, to te nece nigde odvesti, osim sto ces samo padati, sve nize...
Razmisli malo da li je za tebe dobro da radis takve stvari. Emotivno ce te razoriti ta prica, ako u njioj ostanes. S druge strane, ako je to samo do tvoje nezrelosti, onda ti zelim da sto pre odrastes i shvatis da u jednom muskarcu, pravom muskarcu mozes imati sve, ako ste jedno drugom jedini i najbolji...
I, da, ne pises lose, za ono o cemu pises...

Re: Pedeset nijansi napirlitane čekačice

africa | 13/09/2012, 03:21

Samo ti pisi sve sto ti je na pameti, kakvi god bili komentari. Pomoci ce ti da vidis sebe, pogotovo kad se vratis na stare postove kroz neko vreme ;)

Re: Pedeset nijansi napirlitane čekačice

zelenasarma | 20/09/2012, 04:12

Ne znam šta me tera da prokomentarišem, ali 'ajde. Tek mi je 19 i još nemam pojma o nekim stvarima u životu, ali uvek me zanimalo kako neko može da bude "ona druga". Ništa lično, osuđivala sam te devojke jer su bile druge onom kom sam ja bila prva, jednostavno sam imala strah (osnovan) od njih. I sada, objektivno gledano, ne mogu da prepoznam čar toga da nekome budeš neobavezna, usputna. Ne vidim sreću u tome. A kako shvatam da nisi srećna kad si u toj poziciji "druge", zašto ne promeniš to? Mislim, zar ne zavisi samo od tebe?

Dodaj komentar





Zapamti me

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb